Kad volis

Published on 09/15,2011


 
Tako to biva. Kad voliš, daješ, uzimaš, kidaš, želiš da sve nečije bude samo tvoje. Al’ neki uporno tvrde da je neko samo njihov i ničiji više. A neko se ne brani, sleže ramenima i kaže da to tako ide. Kad voliš, strgnućeš kožu nečiju, samo da uđeš pod nju. Pa, bude tesno, bude mračno. Pokušavaš izbaciti sve ostale odatle,kako bi teritorija bila samo tvoja. Pališ lampe i šalješ žmarce, da šire telom tvoj miris, da na svakom svom majušnom koraku posade seme tvog dodira.

Al’ ne ide to tako.

Ljutnja u tebi kida sve principe i šalješ armije toplih misli duž kože, duž lica, lansiraš ih pravo u nečije srce, ali one ne mogu da uđu, čini se, nema mesta. Sve kao olovni vojnici posmatraju nemo dok im ubrizgavaš serum brzine i hitnosti, te padaju  na pod u nemoći da ostanu na visini zadatka. U srcu je premalo mesta, u glavi se guraš sa raznoraznim ljudima, čini se, čitavo njegovo telo je okrenuto protiv tebe. Želiš ućutati, želiš se smiriti, želiš se odupreti talasima besa. Ali, boli. Boli i kida.

Tako to biva.

Kad voliš, ne želiš pustiti. A nekad se baš zato ljubav rasprsne u hiljade sitnih komadića, koji nestanu, kao prasina. Kao da je nikad nije bilo. A tvoj neko ostane ti u srcu urezan zauvek, kao i bol svaki put kada ga vidiš sa onom od koje si želela da ga otrgneš.

Tako to biva.


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me