Marijani, umesto cestitke za rodjendan :-)
Bile su to najlepse godine, dani kada se smejalo bez razloga, noci kada se spavalo bez spavanja, sati prepuni prica o buducnosti, zeljama, planovima.
I moj paric iz klupe.
Bila je medju prvima koje sam upoznala u razredu i odmah mi se uvukla pod kozu. Taj prepoznatljiv sarm, glas, paz frizurica kao zastitni znak njenih gimnazijskih dana, devojcurak koji je uvek sve znao u skoli, bez mnogo muke. I uvek je zelela mnogo. Od sebe je trazila najbolje, zato je i uspela da upise i zavrsi ekonomiju kao jedan od najboljih studenata. Kada o njoj pricam, osetim se ponosno, zato sto poznajem osobu, koja je prepuna neke nenadmasive snage, uvek spremna da kaze sta zaista misli, bez nekog narocitog obaziranja na to da li ce se to nekome svideti ili ne, a s druge strane, ona je toliko jedno milo stvorenje, koje, i kad je daleko od mene, svojim recima salje istu toplinu, kao kada sam joj blizu. Ona je jedna od onih mojih ljudi, koji ce sve dati za bolju i lepsu buducnost.
I zato znam, da ce je ovaj tekst obradovati mnogo vise od cestitke.
Jer, ovim putem, Maro, zelim da ti kazem da si ti jedna od najlepsih osoba koje sam srela na svom zivotnom putu. Najlepsa u svakom smislu. I zelim da negujes tu svoju lepotu, dobrotu i pozrtvovanost, jer ima i bice onih koji ce to zaista umeti da cene.
Zelim ti da te neko voli, onako snazno, kako ti zasluzujes, da te podigne sa tla i da zajedno lebdite lepotom svog vremena.
Zelim ti, ali stvarno ti zelim da dobijes poslovnu priliku snova, jer znam koliko sebe gradis, te se nadam da ce neko i to umeti da ceni.
A zelim ti najvise da ostanes tako divna osoba, da se sto manje nerviras, a da imas sto vise povoda za smeh.
Pa, srecan ti rodjendan, Todic Marijana, srednji red, treca klupa :-)
Volim te puno :-***
I budi srecna!
prelepo